Prije dvadesetak godina područje emocionalne inteligencije bilo je nedovoljno istraženo, a za njen doprinos u poslovnom okruženju i šire nije se dovoljno znalo. Danas je interes za emocionalnu inteligenciju u poslovnom svijetu sve veći, a potaknut je nizom dokaza o pozitivnom utjecaju više razine emocionalne inteligencije (EI) menadžera i zaposlenika na poslovanje kroz veću produktivnost, lakše prihvaćanje promjena, bolju suradnju, manje konflikata i dr.

Osim dokaza o važnosti EI u poslovnom svijetu, ona postaje sve važnija i zbog drugačijeg tržišnog i radnog okruženja. Naime, danas je tržišno okruženje izazovnije, kompetitivnije i promjenjivije u odnosu na prije dvadesetak godina. Povezano s time, radno okruženje je kompleksnije, naglašenija je potreba za prilagodbom i promjenom, a rad se sve više bazira na timu i suradnji.

Stoga ne čudi da jednadžba uspjeha temeljena na općoj inteligenciji ne može objasniti zašto pojedinci s visokim IQ nisu nužno i uspješni u poslu: iako su vrlo inteligentni, nemaju visoku produktivnost, rezultate, kvalitetne odnose s drugim članovima tima... Drugim riječima, jednadžbu uspjeha temeljenu na IQ potrebno je nadopuniti s emocionalnom inteligencijom jer IQ ne govori o tome kako netko reagira na promjenu, niti ga priprema za krize ili prilike stavljene pred njega.

Emocionalna inteligencija je vještina rezoniranja temeljem emocija i emocionalnih signala te korištenje tih informacija za upravljanje vlastitim emocijama i prilagodbu ponašanja kako bi se postigao željeni rezultat.